Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti stupio je na snagu 23. travnja 2022. godine, s ciljem pružanja učinkovite zaštite prijavitelja nepravilnosti koja uključuje i osiguravanje dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti.
Prijavljivanje nepravilnosti ključno je za zaštitu javnog interesa i transparentnost. Udruge Pomak i PIC pripremile su kratak priručnik koji će vam pomoći da sigurno i učinkovito prijavite nepravilnosti, bilo u javnoj upravi, privatnom sektoru ili drugim područjima.
Saznajte između ostalog kako prepoznati nepravilnosti, koja su vaša prava i kako ih ostvariti – zajedno gradimo odgovornije društvo!
Priručnik za prijavitelje nepravilnosti
Prijava nepravilnosti i korupcije nije samo hrabar čin – to je dužnost svakog od nas prema društvu. Korupcija krade novac poreznih obveznika, narušava pravdu i podriva povjerenje u institucije. Svaka neprijavljena prijevara ili zloupotreba omogućuje daljnju štetu:
- manje novca za škole
- manje za bolnice
- manje novca za javne ustanove
- manje pravičnosti za poštene ljude
Kada građani progovore, stvari se mijenjaju!
Prijave dovode do kažnjavanja krivaca, sprečavaju buduće zlouporabe i štite one koji rade pošteno. Zajedno možemo graditi transparentnije i pravednije društvo – ali samo ako imamo hrabrosti reagirati. Vaš glas može biti iskra promjene!
“Ne postoji učinkovita zaštita od osvete – prijavitelji redovito dobivaju otkaz i ostaju bez posla.“
- Zviždači u Hrvatskoj nemaju stvarnu zaštitu – zakon je mrtvo slovo na papiru. Unatoč formalnom prijenosu Direktive EU 2019/1937 u hrvatski Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, praksa pokazuje da prijavitelji i njihove povezane osobe i dalje ostaju nezaštićeni, izloženi osveti i bez dostupne pravne pomoći.
- Sudovi često odbijaju zaštitu zviždačima, čak i uz jasne dokaze nepravilnosti. Prijaviteljima se odbija zaštita zbog „nedostatka dobre vjere” ili proceduralnih detalja, iako imaju dokazne materijale koje priznaju kazneni sudovi – što je izravno suprotno Direktivi.
- Ne postoji učinkovita zaštita od osvete – prijavitelji redovito dobivaju otkaz i ostaju bez posla. Osobe koje prijave nepravilnosti gotovo u pravilu ostaju bez posla, ne mogu se zaposliti u struci i suočene su s brojnim tužbama, a počinitelji osvete ne snose nikakve posljedice.
- Besplatna pravna pomoć je u teoriji dostupna, ali u praksi – nedostupna. Zbog visokih imovinskih cenzusa većina prijavitelja nepravilnosti ne može ostvariti ni primarnu ni sekundarnu pravnu pomoć. To obeshrabruje podnošenje prijava.
- Zakon ignorira povezane osobe i pomagače – iako trpe iste ili teže posljedice. Osobe koje pomažu prijaviteljima (kolege, svjedoci, članovi obitelji) redovito su izložene otkazima, šikaniranju i izolaciji, a zakon im ne jamči učinkovitu zaštitu.
- Bez privremenih mjera (npr. vraćanja na posao), zaštita zviždača je fikcija. Dugotrajni sudski procesi, bez privremenih mjera zaštite, omogućuju poslodavcima da sustavno unište egzistenciju prijavitelja.
- Motivi prijavitelja se pogrešno koriste kao osnov za odbacivanje njihove zaštite. Suprotno Direktivi, hrvatski sudovi nerijetko vrednuju motive zviždača, iako je ključno pitanje istinitost i javni interes prijave, a ne osobne namjere prijavitelja.
- Zakon propisuje emocionalnu podršku – ali ona u stvarnosti ne postoji. Iako je predviđena pravna i emocionalna pomoć, u praksi ju nitko ne pruža – osim rijetkih udruga civilnog društva koje imaju ograničene resurse.
- Anonimna prijava ostaje jedini (relativno) siguran kanal – i to dovoljno govori “Ako baš morate prijavljivati, učinite to anonimno” – jer su posljedice za prijavitelje koji se otkriju još uvijek u Hrvatskoj sustavno razorne.
- Hrvatska nije stvorila ni pravne, ni psihološke, ni društvene uvjete za zaštitu zviždača. U sustavu u kojemu se zakoni ne provode, sudovi ne štite, a prijavljene osobe imaju moć i veze – prijavitelji nepravilnosti ostaju izloženi, obeshrabreni i nezaštićeni.
