Na razini Europske unije uređen je postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba koje prijavljuju nepravilnosti i zaštita prijavitelja nepravilnosti. Na razini EU to je propisano Direktivom EU 2019/1937 Europskog parlamenta i
Vijeća s datumom 23. listopada 2019. godine. Svaka država članica EU dužna je u svoje nacionalno zakonodavstvo prenijeti odredbe i uskladiti se s Direktivom. Direktiva propisuje samo minimalan okvir, a države članice u svoje zakonodavstvo mogu unijeti i odredbe kojima će na bolji i sigurniji način zaštititi prava prijavitelja nepravilnosti.
Prijave i javna razotkrivanja od strane prijavitelja nepravilnosti važna su sastavnica provedbe prava i politika Unije. Zahvaljujući njima sustav u Republici Hrvatskoj i sustavi Unije za provedbu dobivaju informacije koje dovode do učinkovitog otkrivanja, istrage i progona povreda prava Unije, čime se jača transparentnost i odgovornost.
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN br. 46/22) u velikoj mjeri preuzima ključne obveze iz Direktive (EU) 2019/1937 te postavlja temelj za učinkovit sustav zaštite prijavitelja. Međutim, određene odredbe i strukturalni elementi Zakona nisu u potpunosti usklađeni s Direktivom, čime se dovodi u pitanje potpuna funkcionalnost sustava zaštite prijavitelja i ostvarenje njegovih svrha.
Udruga “POMAK” i Pravni Center za varstvo človekovih pravic in okolja – PIC u okviru provedbe Projetka “Korak po korak- iskorak” izradili su “Izvještaj o neusklađenosti Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti s EU Direktivom o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije i Preporuke za poboljšanje” koji možete pročitati OVDJE