Sudeći po po tome kako se pripremaju izmjene Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti mogao bi ovo biti još jedan primjer ispunjavanja formalnih obveza zbog međunarodnog pritiska, od čega zviždači, niti stvarna borba protiv korupcije, neće dobiti onoliku potporu koja im je neophodna da bi korupcija bila znatno smanjena, a oni maksimalno zaštićeni. Za H-Alter komentiraju pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, Sanja Pavić (Gong) i Adrijana Cvrtila (Pomak).
Prva verzija verzija Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti usvojena je 2019. godine, kad je donesena EU direktiva na kojoj se temelji taj zakon. Tri godine nakon što je usvojena druga verzija (2022.) zakonska zaštita „zviždača“ bit će ponovo „renovirana“. Taj zakon, prijedlog kojeg je nedavno pripremljen, treba biti jedan od rezultata nastojanja Hrvatske da uđe u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
No, sudeći po po tome kako se pripremaju zakonske izmjene i dopune mogao bi ovo biti još jedan primjer ispunjavanja formalnih obveza zbog međunarodnog pritiska od kojeg „zviždači“, a time niti stvarna borba protiv korupcije, neće dobiti onoliku potporu koja im je neophodna da bi korupcija bila znatno smanjena, a „zviždači“ maksimalno zaštićeni. To je iznimno važno jer se „zviždanje“ u pravilu kažnjava otkazom, što je ugrožavanje prava na rad, jednog od temeljnih ljudskih prava. Ignoriranje upozorenja institucije koja se ozbiljno bavi zaštitom „zviždača“ u praksi, kao i praćenjem provedbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, stvara sumnju u stvarnu političku volju da se korupcija suzbije
Iako je Savjet za borbu protiv korupcije, kao tijelo koje predlaže zakonske izmjene, uvrstio neke korisne prijedloge u tekst koji će ići na javnu raspravu prije one saborske, ignorirao je konkretne prijedloge proizašle iz višegodišnje prakse „zviždača“, od kojih je najvažniji (ali ne i jedini važan) onaj da se svim „zviždačima“ koji dobiju otkaz osigura besplatna primarna i sekundarna pravna pomoć, bez imovinskog cenzusa koji se sada primjenjuje. Ukratko, ako ste zbog „zviždanja“ dobili otkaz i još vas „natežu“ po sudovima, nećete dobiti financijske olakšice ako ako ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice (441,44 EUR) te ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica.
Da je predloženo ukidanje cenzusa itekako važno, potvrđuje i ocjena koju je iznijela pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Ona je za H-Alter izjavila: “Ako je riječ o otkazu ugovora o radu, što i jest najčešći razlog traženja sudske zaštite, to znači ne samo da je prijavitelj ostao bez izvora prihoda od dotadašnjeg rada, već je izložen i daljnjim troškovima jednog ili više sudskih postupaka. Trošak sudskih postupaka je još jedan izazov pa i dalje smatramo bitnim osigurati fleksibilniji pristup besplatnoj pravnoj pomoći prijavitelja nepravilnosti, vodeći se time da ove osobe nisu nešto prijavile radi zaštite svojih pojedinačnih prava, već u javnom interesu, nakon čega su se našle u situaciji da ne mogu snositi troškove kojima su izloženi radi zaštite svojih prava pred sudom.”
Ona najavljuje da će Ured pučke pravobraniteljice nastaviti inzistirati da i besplatna pravna pomoć za prijavitelje također bude adekvatno zakonski uređena, odnosno da im bude dostupnija nego je sada. No, to je očito inicijativa koja će još morati pričekati. Naime, prijedlog zakonskih izmjena usvojen je na sjednici Savjeta „u užem sastavu“, na koju nisu pozvani predstavnici civilnog društva koji su članovi Savjeta, a među kojima je i predstavnica Pomaka, jedine udruge koja se isključivo bavi zaštitom zviždača. Da čitava priča bude čudnija, upravo je ta udruga izradila i poslala Savjetu na raspravu dokument koji iz ugla „zviždača“ ukazuje na nedostatke postojećeg Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i nudi prijedloge za zakonska poboljšanja, uključujući bezuvjetno osiguranje besplatne primarne i sekundarne pravne pomoći, a koji je predsjednik Savjeta, državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Ivan Crnčec odlučio ignorirati.
Kako piše na mrežnoj stranici Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, “Savjet za sprječavanje korupcije je radno tijelo Vlade Republike Hrvatske osnovano s ciljem izrade, unaprjeđenja i sustavnog praćenja provedbe te procjene učinaka mjera i aktivnosti iz nacionalnih strateških i provedbenih dokumenata vezanih uz sprječavanje korupcije, koji ujedno određuju zadaće i sastav Savjeta te druga pitanja iz njegova djelokruga”.Dominantna poruka ne smije biti „ne talasaj“. Treba jačati poruku da se zviždači bore za pravdu, za javni interes, i da je prijavljivanje i utvrđivanje nepravilnosti u interesu cijelog društva
Savjet čine predstavnici svih osamnaest ministarstava koliko ih ima aktualna Vlada, a u članstvu ovog međuresorskog mastodonta su i predstavnici niza institucija i organizacija, te socijalnih partnera (jedan iz reda poslodavaca i jedan iz reda sindikata) i četiriju udruga civilnog društva koje djeluju u području sprječavanja korupcije, zaštite prijavitelja nepravilnosti, pristupa informacijama i transparentnosti, javnih politika, borbe protiv diskriminacije i zaštite prava radnika. U ovom sastavu Savjeta to su udruge Pomak i Gong, te Rehabilitacijski centar za stres i traumu kao i Hrvatska udruga za usklađenost poslovanja. To je ukupno četrdesetak osoba koje predstavljaju aktere borbe protiv korupcije.
Iako bi brojnost i sastav Savjeta trebali biti poruka da postoji ozbiljna politička odluka o borbi protiv korupcije, praksa je bliža onoj staroj pošalici koja glasi: “Kad ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju.” U svom izvještaju za 2024. godinu pučka pravobraniteljica (čiji je Ured uključen u rad Savjeta), preporučila je Ministarstvu pravosuđa da propiše kriterije za osnivanje radnih skupina za izradu nacrta propisa, općih akata i drugih dokumenata, kao i za odlučivanje o njihovom sastavu (Preporuka 3.) kako bi se osigurao veći stupanj povjerenja u rad državne uprave, Ministarstvu pravosuđa. Očito uzalud.
Hrvatska je među državama s najvećim stupnjem percepcije korupcije u Europskoj uniji, a opravdanost takve percepcije svakodnevno potvrđuju konkretni primjeri. Ono što se dešava “zviždačima”, dakle onima koji ukazuju na koruptivne i druge nepravilnosti unutar sustava u kojima rade, jedan je od najvažnijih pokazatelja da je borba protiv korupcije u Hrvatskoj i dalje uglavnom misaona imenica. To pokazuje primjena aktualnog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti kao i priprema Zakona njegovim izmjenama i dopunama te odnos prema „zviždačima“ općenito. Adrijana Crvrtila: Dugotrajni i mučni sudski postupci koji dodatno traumatiziraju otpuštene „zviždače“ dok oni čije su nezakonitosti prijavili i dalje rade i primaju plaću, užasno su frustrirajući i ponižavajući
Nakon što je Savjet upoznat s potrebom da postojeći Zakon o prijaviteljima nepravilnosti bude izmijenjen i dopunjen zbog procesa pristupanja Hrvatske OECD-u (iako, prema tvrdnji predsjednika Savjeta Ivana Crnčeca to nije bilo predviđeno Akcijskim planom za razdoblje od 2025. do 2027. godine) počeo je rad na pripremi prijedloga izmjena i dopuna. Prijedlog je usvojen na sjednici “užeg sastava” Savjeta održanoj 11. travnja. Akti o djelovanju Savjeta predviđaju takvu mogućnost, što generalno ima smisla jer četrdesetoročlano tijelo je preglomazno.
Problem je u tome što nigdje nije precizirano tko čini “uži sastav” Savjeta pa je na predsjedniku tog tijela da odluči koga će zvati na takvu sjednicu, a koga neće, bez obzira na temu o kojoj će se raspravljati. Ivan Crnčec odlučio je da u “užem sastavu” Savjeta na sjednici na kojoj je usvojen Prijedlog izmjena i dopuna Zakona ne budu predstavnici civilnog društva, uključujući i predstavnicu udruge Pomak koju su osnovale i vode dvije „zviždačice“ koje su zbog ukazivanja na korupciju dobile otkaze u organizacijama u kojima su bile zaposlene.
Udruga Pomak, u suradnji s pravnim ekspertima, napravila je analizu postojećeg Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i njegove primjene te prijedloge zakonskih izmjena i dopuna. Taj je materijal poslan Savjetu prije odlučivanja o zakonskim izmjenama i dopunama no predsjednik Savjet ga je ignorirao, prosudivši da tom dokumentu nije mjesto na sjednici Savjeta na kojoj se odlučivalo o temi kojom se dokument bavi, kao što je zaključio da na toj sjednici nije mjesto niti autoricama tog dokumenta.
Na sjednicu „užeg sastava“ Savjeta nisu pozvani niti predstavnici ostale tri udruge. “Upravo je transparentnost jedna od najvažnijih sastavnica dobrog upravljanja i borbe protiv korupcije, stoga zabrinjava odluka Savjeta da održi sastanak u užem sastavu a da o tome ne obavijesti ostale članove. Osobito je sporno da udruga Pomak, koja u fokusu svojeg rada ima zaštitu prijavitelja nepravilnosti, bude lišena mogućnosti da iznese svoj obrazložen prijedlog izmjena Zakona o prijaviteljima nepravilnosti”, za H-Alter je rekla Sanja Pavić, pravnica u Gongu i zamjenica članice Savjeta.
“Opravdanje ministarstva svelo se na žurnost zakonskih izmjena zbog usklađivanja sa smjernicama OECD-a, a da pritom nije dan odgovor zašto drugi članovi nisu bili obaviješteni o tom sastanku. Smisao Savjeta jest da njegovi članovi svojim iskustvom i djelovanjem doprinose borbi protiv korupcije, stoga ovakvi postupci lako mogu navesti na zaključak da je sudjelovanje organizacija civilnog društva tek puka formalnost koja se mora ispuniti, bez stvarne participacije. Ne samo da je takva praksa netransparentna, već i izravno šteti naporima za izgradnju povjerenja građana u rad institucija”, zaključuje Sanja Pavić.
Ignoriran je čak i zahtjev udruge Pomak da nakon takve prešutne odbijenice dobije odgovor na pitanje zbog čega predstavnica udruga nije pozvana na sjednicu na kojoj se odlučivalo o temi zbog koje je ta udruga uključena u rad Savjeta. Na pitanje zbog čega su ignorirani prijedlozi Pomaka, temeljeni na analizi provođenje aktualnog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, također nema službenog odgovora.
Hrvatska planira završiti tehnički dio pristupnog procesa za članstvo u OECD-u do kraja ove godine. Dakle, ili nema žurbe, ili se na važnom dokumentu nije počelo raditi na vrijeme. Postoji i treće moguće objašnjenje, a to je da vlast ne smatra da je zakonsko poboljšanje zaštite „zviždača“ važan posao, nego ga samo rutinski odrađuje da bi bile ispunjene administrativne obveze, zanemarivši upozorenje na jednu od najvažnijih opstrukcija u sustavu zaštite „zviždača“. Nažalost, od Ministarstva pravosuđa nismo dobili odgovore na postavljena pitanja.
U dokumentu pod nazivom “Izvještaj o neusklađenosti Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti s EU Direktivom o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije i Preporuke za poboljšanje”, koju je predsjednik Savjeta „pomnožio s nulom“ udruga Pomak je napravila sažetak razine usklađenosti aktualnog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti u šesnaest ključnih područja, s ocjenom da je u sedam područja Zakon samo djelomično usklađen s EU Direktivom te da je potpuno neusklađen u području “Revizija i unaprjeđenje zakona”. Dakle, baš u području aktualne aktivnosti Savjeta za sprječavanje korupcije. Tu je ocjenu udruga Pomak obrazložila tvrdnjom da postojeći Zakon ne predviđa obvezan mehanizam evaluacije učinkovitosti zakonskog okvira ni njegove prilagodbe razvoju prakse.
Jedna od ključnih Pomakovih preporuka odnosi se na osiguranje besplatne primarne i sekundarne pravne pomoći za sve prijavitelje nepravilnosti, bez imovinskog cenzusa. “Bez toga se nitko neće odlučiti prijaviti nepravilnosti, bojeći se osvete poslodavca koja u pravilu znači otkaz. Dugotrajni i mučni sudski postupci koji dodatno traumatiziraju otpuštene „zviždače“ dok oni čije su nezakonitosti prijavili i dalje rade i primaju plaću sami po sebi su užasno frustrirajući i ponižavajući. A država, koja nije u stanju sama razotkriti slučajeve korupcije bez pomoći „zviždača“ neosiguravanjem bezuvjetne besplatne pravne pomoći zapravo šalje poruku da su „zviždači“ glupani koji su zaslužili da im egzistencija bude ugrožena”, kaže predsjednica Pomaka Adrijana Cvrtila koja je i sama nezaposlena „zviždačica“, otpuštena prije više od tri godine koju još uvijek „povlače po sudovima“ u mnoštvu procesa.
Manje emotivno, ali jednako argumentirano, o tome da još mnogo toga treba popraviti u odnosu prema „zviždačima“, uključujući zakonodavna rješenja njihovu pripremu za H-Alter svjedoči i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter: “Dosadašnja provedba Zakona pokazuje neke pozitivne i namjeravane učinke, ali i da itekako ostaje još jako puno posla da dođemo do toga da se građani lako ili lakše odlučuju prijaviti nepravilnost, sigurni da to za njih neće imati negativnih posljedica. Prvenstveno, potrebno je poticati i njegovati kulturu prijavljivanja, čemu je donošenje ovog Zakona zasigurno doprinijelo, kao i njegove izmjene nakon nekog vremena primjene, ali ima još itekako puno prostora za širenje te kulture. Tu je zapravo potrebna promjena paradigme. Dominantna poruka u društvu, državi, radnom kolektivu ne smije biti „ne talasaj“. Treba jačati poruku da se zviždači bore za pravdu, za javni interes, odnosno da je prijavljivanje i utvrđivanje nepravilnosti u interesu države, svih nas, cijelog društva, a nepravilnosti su u interesu pojedinaca ili nekih interesnih grupacija. To poruku trebaju pratiti i podržavati zakonska rješenja koja što više štite prijavitelje, a provedba treba biti takva da ohrabruje na prijavu, tako da potencijalni prijavitelji iz prakse vide da se doista i učinkovito štite prava prijavitelja nepravilnosti.”Moglo bi se zaključiti kako vlast ne smatra da je zakonsko poboljšanje zaštite „zviždača“ važan posao, nego ga samo rutinski odrađuje da bi bile ispunjene administrativne obveze
Prvim Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti iz 2019. godine institucija pučke pravobraniteljice određena je kao nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti. Ujedno, Ured pučke pravobraniteljice prati i primjenu Zakona u postupcima unutarnjeg prijavljivanja, i to kroz obavijesti povjerljivih osoba o zaprimljenim prijavama nepravilnosti, zatim kroz slučajeve javnog razotkrivanja i kroz sudsku praksu. Također, ta institucija analizira ovo područje i za godišnja izvješća Hrvatskom saboru, što znači da je ocjenu tj. glavne zaključke vezane uz primjenu Zakona Urde do sada dao u šest takvih izvješća podnesenih Saboru. Nažalost, poznato je s koliko zakašnjenja i kako „kilavo“ se parlamentarni zastupnici bave tim izvješćima.
Diplomatski pažljivo, ali vrlo jasno, pučka pravobraniteljica za H-Alter pojašnjava da u primjeni Zakona o zaštiti prijavitelja i institucija na čijem je čelu ima problema zbog nedostataka u Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i njegovoj primjeni. “Nerijetko smo u situacijama kada, unatoč detaljnom proučavanju prijave i nerijetko vrlo obimne dokumentacije, ispadne da nema osnovnih informacija na temelju kojih bismo mogli odlučiti o daljnjem postupanju – recimo, što je točno nepravilnost koja se prijavljuje, koje točno postupanje se smatra osvetom i slično. Zbog toga imamo dodatne radnje, pozivamo prijavitelja na dopunu, nekada i više puta, dajemo mu opću pravnu informaciju o primjeni ovog Zakona i ovlastima pučke pravobraniteljice”, kaže Tena Šimonović Einwalter.
Ona dodaje: “Izazov je i duljina postupanja tijela koja ispituju nepravilnosti, a posebno kada propuste propisani rok u kojem su nas dužni povratno izvijestiti o poduzetim mjerama na temelju prijave. Iako ta tijela nemaju propisan rok samog okončanja postupanja, naravno da je potrebno da to čine ažurno, uključujući i zbog poticanja prijavljivanja. Jer je važno da prijavitelji što prije doznaju informacije o tome što se čini nakon njihove prijave, ali i da nepravilnost što prije bude otklonjena, a počinitelji, naravno, sankcionirani. Tako prijavitelji dobivaju informaciju da sve skupa funkcionira – da ovaj Zakon funkcionira i da je vrijedilo izložiti se i prijaviti nepravilnost.”Nigdje nije precizirano tko čini “uži sastav” Savjeta za borbu protiv korupcije, pa je na predsjedniku tog tijela da odluči koga će zvati na takvu sjednicu, a koga neće
Kao pomak u institucionalnoj zaštiti „zviždača“ pučka pravobraniteljica pozdravlja novitet u sudskoj praksi: “Do prosinca 2024. godine sudski predmeti koji su se vodili po ovom Zakonu nisu imali posebnu oznaku. Zato smo do sada tu praksu pratili tako da smo kao institucija na više adresa slali upite o tome je li bilo sudskih postupaka – od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, naravno i od samih sudova, ali i od naših stranaka, iz medija i od tijela koja su ovlaštena pokretati prekršajne postupke po ovom Zakonu. Posebno označavanje ovih predmeta na sudovima će nam zato uvelike olakšati praćenje sudske prakse.”
Komentirajući svježi prijedlog zakonskih izmjena i dopuna, pučka pravobraniteljica ističe: “Pozitivno je što se širi materijalno područje primjene ovog Zakona na kaznena djela koja ugrožavaju javni interes, što će zaštitu na temelju Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti uživati i one osobe koje nepravilnosti prijave direktno policiji i državnom odvjetništvu, što se povećavaju novčane kazne za poslodavce koji počine neki od prekršaja propisanih ovim Zakonom i što se uvode rokovi za postupanje sudova i poduzimanje pravnih radnji u sudskim postupcima vezanim uz zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Bitno je da ovi postupci budu brzo okončani jer nerijetko dok traje sudski postupak, prijavitelj trpi štetne posljedice osvete kojoj je bio izložen upravo zbog prijavljivanja nepravilnosti.”
Šimonović Einwalter je podržala proširenje zaštite i na one prijavitelje koji prijavu nepravilnosti podnesu izravno policiji ili DORH-u. “Očekujemo da će upravo ova novina uvelike povećati broj prijava, prvenstveno jer je policija prisutna diljem zemlje i građanima je najlakše osobno otići upravo u policijsku postaju. Primjeren je i rok u kojem je potrebno obavijestiti nas kao tijelo za vanjsko prijavljivanje o zaprimljenoj prijavi. Dakle, što se tiče sadržaja ove odredbe, smatramo da ona može ojačati zaštitu prijavitelja nepravilnosti, što je i cilj njezinog uvođenja.”Ono što se dešava “zviždačima”, radnicima koji ukazuju na koruptivne i druge nepravilnosti unutar sustava u kojima rade, jedan je od najvažnijih pokazatelja da je borba protiv korupcije u Hrvatskoj i dalje uglavnom misaona imenica
No, ona upozorava da bi za stvarnu primjenu dobrih novih zakonskih odredbi trebalo na vrijeme imati dovoljno educirane policijske službenike te državne odvjetnike kao i dovoljan broj službenika u Uredu pučke pravobraniteljice osposobljenih za rad na povećanom broju prijava. Potkapacitiranost institucija za efikasnu primjenu zakonskih propisa opasna je „kočnica“, a Hrvatska se država prečesto ponaša kao da će se donošenjem nekog zakona svi problemi riješiti sami.
Pučka pravobraniteljica kaže: “Prečesto u raznim područjima rada vidim da se zakoni donose i mijenjaju, a da se u resornim ministarstvima koja predlažu izmjene, te su ujedno nadležna za provedbu, dovoljno rano promišlja o konkretnoj primjeni u praksi i da se na vrijeme osigura potrebne uvjete, što onda dovodi do toga da se ne ostvaruje svrha izmjene zakona te dovodi do raznih problema u provedbi. Ovdje je situacija kompleksnija jer se za provedbu trebaju pripremiti i druga tijela, pa tako i naša institucija, a smatram da te pripreme trebaju krenuti čim prije i na to upozoravam, no to sama ne mogu osigurati. Naime, nama se kao instituciji ovim izmjenama daje dodatni posao i povećava opseg posla, a kao neovisna institucija, koja nije dio izvršne vlasti, ovisimo o tome da nam netko drugi treba osigurati potrebne uvjete, kao što je dovoljan broj službenika s obzirom na povećanje te ovisimo o tome da prihvate pozive za ostvarivanje suradnje oko protokola i edukacije policijskih službenika i državnih odvjetnika na vrijeme, da sve bude spremno kako treba.”
Sa svim ovim pripremama treba početi već sad, upozorava Tena Šimonović Einwalter: “U suprotnom će doći će do zastoja u postupanju, što će se onda odraziti i na nove prijavitelje i na one koji su nam se već obratili i čije predmete već vodimo. I nije samo stvar u broju prijava i predmeta, ključna je njihova kompleksnost i opseg dokumentacije koju najčešće uključuje, zbog čega su ovi predmeti uistinu složeni i zahtjevni. Pri tom, jedna od preporuka OECD-a, na temelju kojih se i rade ove izmjene, upravo je da se osiguraju adekvatni kapaciteti našoj instituciji, stoga to i očekujem.”
Naravno da OECD od Hrvatske ne traži samo da zbrza zakonske izmjene koje se tiču zaštite „zviždača“, nego da te izmjene budu što smislenije, te da omogući njihovo provođenje. Pritom ignoriranje upozorenja institucije koja se ozbiljno bavi zaštitom „zviždača“ u praksi, kao i praćenjem provedbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, stvara sumnju u stvarnu političku volju da se korupcija suzbije. A podcjenjivački odnos prema „zviždačima“ uz obrazloženje da da za njih i njihove prijedloge “nema vremena” iako su baš zbog svog „zviždačkog“ iskustva pozvani sudjelovati u predlaganju zakonskih izmjena, užasno je ružan. A i upućuje na pomisao da zakonodavcu uopće nije stalo do onih koji bi zakon trebao štititi.
Sanja Pavić upozorava na Gongovu ocjenu da su općenito “mjere iz Akcijskog plana koji prati Strategiju sprječavanja korupcije neambiciozne, bez stvarne volje da se doista pristupi preveniranju korupcije u Republici Hrvatskoj, o čemu svjedoči i neprekinuti trend nepovjerenja građana u institucije”. Kao jedan od primjera navodi Zakon o lobiranju “koji je trebao lobističke aktivnosti konačno učiniti transparentnima, no u stvari smo dobili samo registar lobista, a da i dalje nećemo znati tko koga i kada lobira”.
Ona podsjeća i na bizarnu činjenicu da Gong, “jedna od rijetkih, ako ne i jedina organizacija civilnog društva koja se aktivno i sustavno bavi pravom na pristup informacijama, nije primljen u radnu skupinu za izmjene Zakona o pravu na pristup informacijama, za koje se bojimo da bi mogle smanjiti obveze tijela javne vlasti po pitanju transparentnosti, kojoj mnoga ionako nisu sklona”.
U odgovoru na pitanja H-Altera Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije navelo je da je jedna od četiriju nevladinih organizacija sudjelovala na sastankom „užeg“ sastava Savjeta. To je udruga Rehabilitacijski centar za stres i trauma. No, Ministarstvo nije ponudilo jasne argumente za izostavljanje ostalih udruga, niti za ignoriranje prijedloga Pomaka.
Izvor: H-alter
Autor: Saša Leković
